Negotin

Standard

Danas imam potrebu da pišem o mom rodnom gradu, Negotinu. Obično odem na koji dan svakog drugog meseca, a i tamo sam obično 1. maja. Međutim, ove godine nisam bila zbog obaveza u Nišu i sad mi je sve nekako naopako. Nedostaje mi!

Negotin je mali grad, i često posle dužeg vremena postane dosadan jer nema ništa posebno da se radi. To je mesto da odeš i da se odmoriš, ali ono ljudski. Svuda je priroda. Jedna od omiljenih stvari mi je baš to, priroda. Ovde u Nišu, nije kao npr. u Beogradu da nema nimalo prirode i da su sve zgrade naokolo, ali ipak nije ni Niš kao Negotin. Sada da sam tamo prošetala bih do Badnjeva ( nešto kao izletište) ili bih se možda provozala do Kusjaka. Ili bih jednostavno sela negde u parku i pročitala novine.

Imam prijatelje koje su posle srednje ostali u Negotinu, neki bi da što pre pobegnu od tamo, dok ima i onih koji uživaju u atmosferi malog grada. Ja sam negde na strani ovih prvih, mislim da sam samo jedno leto posle srednje ostala tamo, dok se nisam preselila u Niš. Nije da ne volim Negotin, drag mi je ali više volim brzinu velikog grada.

Ovde možete da vidite neke od mojih slika Negotina.

This slideshow requires JavaScript.

15 thoughts on “Negotin

  1. Lepe su ti fotke, Nadam se da ćeš uskoro otići da vidiš svoj rodni grad i prijatelje. Inače, dok sam studirala, zavidela sam kolegama koji nisu iz Beograda. IMala sam utisak da oni baš žive studentski život i da se bolje provode, što verovatno i nije daleko od istine 🙂

    • Hvala! 🙂
      Pola-pola :), nista lepše od toga kad odeš kući posle dužeg vremena pa vidiš tvoje drage osobe, a sa druge strane što je meni najgore je kad ti najteže nikad nemas pored sebe onog ko ti u tom trenutku treba.. Možeš da upoznaš koliko hoćeš nekih novih prijatelja, ali nije to to.

  2. Pa onom malom nizbrdicom pored starog spomenika hajduk Veljka…
    Mislim da prva desno vodi do vašarišta. Šteta što je ona mala česma, baš na toj raskrsnici, kod skretanja za vašarište presušila… 😉 Levo se beše ide za nekadašnji podrum, a dalje do železničke i autobuske… Odma tu je bio i podrum Krajna Vino… E tu je stanovao čika Aca alas, jedan od najvećih u Negotinu. Zvali su ga Aca muroj.
    Pozdrav! 😉

  3. Negotin je mali grad – ali ima dušu! Pored Badnjeva, lepo je prošetati se i do Bukova (Poljoprivredna škola, manastir…). Mali grad, bez nekih značajnijih dešavanja. Svi se znamo, manje – više 🙂
    Sem “Mokranjčevih dana” nema nekih značajnijih manifestacija.
    Opština Negotin ima izvanredne turištičke potencijale, i treba se puno raditi na iskorišćavanju istih (poput Rajačkih pivnica). Lepo je doći i provesti vreme obilazeći Negotin i okolna mesta!

    • Da, ali nazalost se niko ne trudi da iskoristi te potencijale.. Svakim danom sve vise ljudi odlaze..
      Prelepo je, ima toliko lepih mesta za koje se ni ne zna ili barem nije toliko poznato.

  4. Danas sam par sati boravio u Negotinu.Lepo mesto sa izuzetno, očigledno nedavno urađenom šetališnom centralnom zonom.
    Duvao je jak i hladan vetar koji je rušio razapete suncobrane u baštama restorana i kafića.
    Predmet mog interesovanja su pre svega neverovatni kameni nadrgobni spomenici u dvorištu stare Bogorodičine crkve,ali ne nađoh relevantnog sagovornika, pa odoh samo sa fotografijama,nešto malo oskudnih podataka i obećanjem jedne Mirjane, da će mi pribaviti nešto više podataka.
    Naravno otišao sam i do rodne kuće Stevana Mokranjca. Jako mi se dopala, osim po mom mišljenju naopakog ulaska u dvorište.Sudim da ulaz treba da bude iz ulice (ka kojoj je kuća okrenuta),suprotne ovoj iz koje se sada ulazi.
    Nedelja i pomenuti vetar su očigledno učinili,da na ulicama skoro i da nije bilo ljudi.Šteta.

    • Da, i bice jos lepse kad se jos vise sredi i sad kad pocne letnja sezona i grad se pocne da bude zivlji. Nocu je prelepo da se proseta centrom, ukljuce se ulicna svetla pa bude nekako romantocno, ukljuce i fontanu koju su skoro sredili pa je predivna.
      Mislim da se ta kapija otvara samo za vreme Mokranjcevih dana, jer nema toliko turistickih poseta.
      Da, def. je to bilo zbog vremena jer inace ima ljudi, vise penzionera 🙂 ali ima ih.

  5. Lepe slike… nekoliko zalazaka Sunca, onako, baš, baš po mom ukusu, ili ona jedna ispod neke loze… Rado bih na izlet do Negotina posle svih ovih lepih slika i lepih reči 🙂

Leave a reply to oblogovan Cancel reply